Glazbena oaza na Jadranu

Ljubitelji opere u ljetnim mjesecima svoju omiljenu vrstu mogu doživjeti u dva susjedna grada – Splitu i Trogiru. Ovogodišnje Splitsko ljeto naš je najsnažniji ljetni glazbenoscenski pogon: ansambl splitskog HNK-a producirao je čak četiri operna naslova i jednu baletnu premijeru (Veliki Gatsby Lea Mujića na Sustipanu). Otvaranje 14. srpnja na Peristilu donijelo je novo uprizorenje opere Simon Boccanegra Giuseppea Verdija. Izbor je djela logičan – blizina mora i povijesna poveznica s talijanskim poluotokom, njegovom kulturom i arhitekturom bili su put otkrivanja mračne ali divne „morske“ opere o osobnoj drami gusara-dužda.

Krešimir Dolenčić, kojemu je to bila prva režija na toj pozornici, premda je u Splitu mnogo radio, jasno je rastumačio libreto na kojemu su radila dvojica vodećih Verdijevih libretista: Francesco Maria Piave i Arrigo Boito. Obrise srednjovjekovne Genove na Peristil su prenijeli njegovi bliski suradnici, scenograf Andrej Stražišar i kostimografkinja Tea Bašić, odjenuvši produkciju u dotjerane stilizacije formi i bez štednje na kvalitetnim materijalima. Prvi je đenovski dužd prethodno bio gusar u službi đenovske republike, te radnja opere već u Prologu donosi njegovo proglašenje duždom. Kako bi radnju učinio razumljivom, pjevnim je likovima redatelj pridružio i dva nijema: duha umrle Amelijine majke, Boccanegrine neprežaljene Marie (splitska studentica glume Mia Bujan) i njihove kćeri Amelije kao djevojčice (desetogodišnja Ana Vitturi Bacelj).

Premijera Verdijeve opere Simon Boccanegra na ovogodišnjem 68. Splitskom ljetu
 / Snimio Zvonimir Barisin / PIXSELL Snimio Zvonimir Barisin / PIXSELL

Dirigent Ivo Lipanović tradicionalno je zadužen za splitske operne premijere; kao Korčulanin osjeća more koje plovi ovom glazbom od početka do kraja, provlači se kroz sve teme i teksture (more je bio i motiv na plakatu ovogodišnjeg festivala). Najveći je majstor za Verdija na ovim prostorima, odlično je odabrao pjevače i uspješno na orkestar prenio širok spektar boja i dramatiku agogike. U naslovnoj je ulozi holivudske glumačke kvalitete iskazao talijanski bariton Elia Fabbian, dok mu je glas zapravo odveć svijetao za karakter glazbe koju je Crnoustom namijenio Verdi. Pjevački pak profil splitskoga nacionalnog prvaka Ivice Čikeša idealno je rezonirao s verdijanskim basom u mračnom liku Jacopa Fiesca. „Muška” opera dala je prigodu i zagrebačkom bas-baritonu Ozrenu Bilušiću da pokaže nedvojbene scenske sposobnosti kao glavni negativac Paolo Albiani, dok mu je „ljestve držao“ zvonki bas Bože Župića. Jedini je ženski lik u operi Amelia Grimaldi, koju je čisto i precizno ispjevala talijanska sopranistica, iskričava Daniela Schillaci, stalna gošća splitskih produkcija. Možda joj je u scenskom smislu nedostajalo uvjerljivosti, ali Dolenčićev rad na glumi s pjevačima ovdje nije uvijek mogao uroditi plodom, jer je na Peristilu teško sakriti pjevačevu fiksaciju na dirigentsku palicu. No tenor lirskih kvaliteta s diskretnim dramskim primjesama Max Jota dao je sve od sebe da njegov lik Gabrielea Adorna, Boccanegrina zeta i nasljednika, u punom sjaju oživi na sceni, što mu je, uz Calafa u repriznoj predstavi Turandot potkraj festivala, donijelo nagradu Judita za najbolju glazbenu izvedbu Ljeta.

To nije bila prva izvedba tog naslova na Peristilu; prvi je splitski Boccanegra bio na Splitskom ljetu 1978, kada je glavnu ulogu pjevao naš bariton Ferdinand Radovan, režirao Tomislav Kuljiš, a dirigirao Nikša Bareza. Kako je ovo bilo prvo Splitsko ljeto bez maestra Bareze, koji nas je zauvijek napustio prošle zime, ovu su izvedbu (kao i onu dva dana poslije) umjetnici posvetili njemu. Festival je u iduća 32 dana donio reprize omiljenih opera talijanskog belcanta – Verdijevu Aidu (izvedbama na Peristilu 23. srpnja debitirao je dirigent Jure Bučević, ravnatelj Splitske opere i glazbenog dijela programa 68. Splitskog ljeta) i Puccinijevu Turandot (izvedbe na stepenicama Galerije Meštrović 8. i 10. kolovoza dale su priliku i mladom dirigentu Vetonu Marevciju, zaposlenu na mjestu zborovođe splitskog HNK-a, da se iskaže).

Između toga je Splitsko ljeto tradicionalno gostovalo u Vrlici, živopisnom gradiću Dalmatinske zagore, gdje je 30. srpnja 14. put izveden Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Izvorni ambijent na austrougarskoj česmi, s koje je pio i sam Franjo Josip I. prolazeći 1875. Dalmacijom, pruža gledateljima sve „mirise i okuse“ djela koje promiče vrličke vrijednosti, tradiciju i folklor. Godinu nakon povijesnoga carskog posjeta rođen je libretist Ere, Milan Begović, koji je, kako piše na spomen-ploči njegove rodne kuće, „u svojim djelima opisao običaje i sjećanje na djetinjstvo i svoj rodni kraj“. Šećući mjestom i okolnom prirodom možemo doživjeti sve osjetilne senzacije toga remek-djela, vidjeti netom obnovljenu Stoića-mlinicu čiji su „žrvnji i kašike“ bili predložak za drugi čin, te lance Dinarida iza kojih je došao u sirotana zakrabuljen bogati seljak Mića u namjeri da ispita ćud i odanost djevojke koju voli. To je „središnji dernek“ u tom kraju, te ga je prvi put snimala Hrvatska televizija i prenosio Hrvatski radio, zbog čega je cijeli ansambl iz Splita morao u Vrliku stići i dan prije na generalnu probu. Zamorna dvodnevna putovanja i vlaga od kiše koja je oprala scenu na dan izvedbe bili su uzrok izmorenosti pjevača, koji nisu mogli dati maksimum, čemu nije išao u prilog pretjerani razglas s naglašavanjem svih detalja. I u tim okolnostima vrijedi izdvojiti vrlo uspjele nastupe sopranistice Antonije Teskera kao Đule, baritona Marka Lasića kao Mlinara Sime i basa Mate Akrapa kao Gazde Marka, premda su lijepe prizore donijeli i tenor Miljenko Đuran (Mića) i mezzosopranistica Terezija Kusanović.

Splitsko ljeto jest glavna jadranska ljetna operna utvrda, ali već četrnaestu godinu skladna mu je dopuna u obližnjem Trogiru festival Opera Selecta. Nju organizira skupina entuzijasta i zaljubljenika u klasičnu glazbu, koji se uspješno bore protiv banalizacije kulturne ponude grada preplavljena masovnim turizmom proteklih desetljeća. U tome su im glavna sredstva stroga selekcija kvalitete na večeri opernih arija pod otvorenim svodom kule Kamerlengo (kako već kaže i sam naziv festivala, probrana opera) i privlačenje pozornosti putem atraktivne modne revije na glavnom gradskom trgu. U trima su opernim programima s dodatkom modne revije Krié Designa uz gudački kvartet Vortex Strings ostvarili unikatne koncertne operne bisere. Niz je počeo reprezentacijom mladih hrvatskih pjevača (sopranistica Josipa Bilić, mezzosopranistica Emilia Rukavina, tenor Filip Filipović i bariton Davor Nekjak uz klavirsku pratnju Julije Gubajdulline). Uslijedio je vrhunac glazbenog ljeta s recitalom zvijezde svjetskih pozornica, ukrajinsko-ruske sopranistice Olge Peretyatko uz pijanista Matthiasa Samuila. Festival je zaključila švicarsko-hrvatska suradnja zbora Belper Chor i orkestra Camerata Zagreb u hitovima zabavne i operne literature predvođenim s redateljem Mathiasom Behrendsom kao dirigentom te sopranisticom Nikolinom Pinko-Behrends kao solisticom. Bio je to prvi nastup nekog zbora i orkestra na festivalu koji za petnaesti rođendan iduće godine zaslužuje i operu na programu.